IVICA BEDNJANEC 1934. - 2011. Počasni član Hrvatskog društva karikaturista crtač i cijenjeni strip-autor Ivica Bednjanec preminuo je 15.02.2011. u Zagrebu. Autor popularnih strip-albuma “Jasna i osmoškolci”, “Durica”, “Genije” i “Nježni sport” bio je klasik hrvatskoga stripa uz koji su odrastale poslijeratne generacije. Ivica Bednjanec rođen je 1934. godine u Zagrebu. Nakon završene grafičke škole radi kao litograf u Štamparskom zavodu Ognjen Prica u Zagrebu. Uz rad nastavlja školovanje te 1962. diplomira na višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Svoje prve stripove počinje objavljivati 1952. god. (Stanoje Goranin – Vjesnikov zabavnik Petko). U to vrijeme stvara i prve grafičke dizajne. Prvu nagradu dobiva još 1957.godine-na natječaju Narodne armije nagrađen je njegov strip Crveni se šuma. Od 1963.godine do 1968. nastaje opus njegovih stripova iz hrvatske povijesti – tridesetak kompletnih naslova. Od 1967. godine djeluje kao samostalni umjetnik i član ULPUH-a. Dipl.graf.ing. Ivica Bednjanec, samostalni likovni umjetnik – nekada profesor na Grafičkoj školi u Zagrebu – više od 40 godina kontinuirano objavljuje stripove, kojima je ujedno kompletni autor, kako scenarija tako i crteža. Riječ je o preko 2000 tabli stripa, preko 1000 scenarija, 3 knjige stripa… Godinama je predstavljao svoju zemlju na velikim svjetskim izložbama stripa: više puta u Montrealu (ujedno više puta uvršten u katalog odabranih radova); još ’78 sa Mirkom Ilićem u Lucci; u Napoli-u (gdje je dobio i Pulcinellu’84). 1984. dobiva Andrija u Ljubljani; na salonu stripa u Vinkovcima 1988. osvaja Grand Prix a 1997. Nagradu za životno djelo; iste godine odlikovan je redom Danice Hrvatske… Širinom opusa autorski strip Ivice Bednjanca mogao bi se podijeliti prema tematici po ciklusima na povijesni, političku satiru, sportski, dječji itd. A jedan od materijala je uvršten kao prateći pedagoški materijal u udžbeniku za nastavnike pedagoške psihologije. Od jeseni 1999. Ivičin strip trebao bi biti sastavni dio čitanke iz hrvatskog jezika za 7. razred. Otprilike u isto vrijeme, u produkciji Zagreb filma, trebao je započeti serijal Male ljubavi prema Durici – autorovom najmlađem liku stvorenom za najmlađe (ali i one starije čitaoce/gledaoce). Inače, Durica već 12.godina (i danas) izlazi u Smibu reviji za osnovce. Ivica Bednjanec je jedan od najkvalitetnijih i najproduktivnijih hrvatskih autora stripa svih vremena. S obzirom na veličinu, širinu, kontinuitet i raznolikost njegova opusa, možda nisu pretjerane ocjene da je Ivica Bednjanec sve svoje stripove realizirao prema vlastitim scenarijima (što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim SCENARISTOM našeg stripa), ovakve ocijene još više dobivaju na težini. Pa ipak, ne možemo se oteti dojmu da rad ovog autora u našoj sredini nije bio adekvatno priznat, nego vrlo često prešućivan, ponekad čak i omalovažavan. Razloga za to ima više, a sam Bednjanec često je bez gorčine znao reći da su mu popularnost i čitanost njegovih stripova važniji nego priznanja raznih stručnjaka. Bednjančeva velika produktivnost i insistiranje na komunikativnosti i lakoj čitljivosti priskrbili su mu epitet pučkog zabavljača i autora za djecu. Njegovi stripovi bili su naprosto – stripovi. Nisu imali onaj, ponekad potrebni, začin intelektualnog i umjetničkog. Uza sve to Bednjanec se nije trudio kopirati inozemne uzore; bio je svoj, autentičan i nekako previše – naš! Zanimljivo je da sve to nisu bili argumenti u njegovu korist. U sredini koja blagonaklono gleda na pomodare i plagijatore, gdje se često provincijski kompleks pokušava zaliječiti afirmiranjem onih koji rade kao vani na Zapadu, u sredini koja često nije pravovremeno svjesna svojih autentičnih vrijednosti – to i nije tako čudno. Rad Ivice Bednjanca uvjetno bismo podijelili na dva područja - takozvani realistički strip te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku. Tijekom 60-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova, stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje njegova suradnja s Modrom lastom gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala – Osmoškolci i Genije i Lastan. Posebno je značajan Nježni – lik realiziran u dvije varijante – Nježni robijaš (1975 – 76) i Nježni sport (1976-83). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala – Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji – Duricu. Mađu najkvalitetnije stripove njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala Barun Trenk (1974). Ciklusi Ivice Bednjanca Povijesni ciklus Povijesni ciklus čini niz stripova s tematikom iz hrvatske povijesti u kojima se opisuju događaji uglavnom iz 16. stoljeća. Okosnica ciklusa objavljena je u ediciji Nikad robom. Stripove s tematikom iz NOB-a možemo smatrati pod grupom povijesnog ciklusa. Karakteristika ovih radova je težnja dokumentarnosti i vjerodostojnom iskazivanju povijesne građe. Kao svojevrsne iznimke spomenimo šarmantni mini serijal Petrica Kerempuh, objavljen u Zenitu 1966. i prilično neobičan strip Stubička avet u kojem Bednjanec spaja povijest i fikciju na vrlo zanimljiv način. Ciklus stripova iz meksičke revolucije Ciklus stripova iz meksičke revolucije svojevrsni je kuriozitet, ne samo Bednjančevog opusa nego i našeg stripa u cijelini. Objavljen u Biblioteci Lale sredinom šezdesetih, ovaj serijal je na specifičan način sudjelovao u formiranju slike svijeta čitave jedne generacije mladih konzumenata stripa. Bednjancu je takav tematski okvir omogućio kreiranje svojevrsnog socijalnog vesterna visoke etičnosti. Bijeda meksičkih Indijanaca te pohlepa i teror Španjolskih bogataša, osnovni su pokretač radnje- spontani otpor vodi siromašne u revoluciju. Kroz većinu epizoda provlači se lik Panča Gonzalesa, lutajućeg viteza pravednika, koji pomaže seljacima i revolucionarima, odričući se bilo kakve osobne koristi. Osmoškolci Osmoškolci je zajednički naziv serijala u Modroj lasti, najtiražnijem listu za školski uzrast. U tim malim pričama iz školskog i izvanškolskog života Bednjanec obrađuje razne teme bliske svakom osmoškolcu – prve ljubavi, problemi s učenjem, doživljaji na ljetovanju, huliganstvo, delikvencija, zabava, moda, glazba, problemi sa nastavnicima i roditeljima, prijateljstvo i kolegijalnost… jednom riječju svakodnevnica odrastanja i rješavanje uvijek prisutnih problema kao svojevrsna avantura. Kao najčešći lik u većini epizoda pojavljuje se djevojčica Jasna. Nasuprot pomalo idealiziranoj Jasni, njena prijateljica Nina nije imuna na sitne mane – naivnost, pomodarstvo, prevrtljivost, laka zaljubljenost i slično, stalno je dovode u razne neprilike Genij i Lastan Genij i Lastan glavni su protagonisti drugog serijala u Modroj lasti. Lastan, zamišljen kao maskota lista (rubrika sastanak sa Lastanom najčitaniji je dio Modre laste), uglavnom je promatrač i ponekad pomalo ironični komentator Genijevih genijalnih izmišljotina. Genij je sintetički lik otkvačenog klinca, vrlo maštovit, pametan, ali i pomalo uvrnut. Njegovi brojni šašavi izumi preseljavaju njega i ostale protagoniste u neki drugi paralelni svijet po principu – što bi bilo kada bi bilo. Genijeve avanture u kojoj razne dječje igre postaju paradoksalna realnost u kojoj klinci ipak ne mogu ovladati situacijom jer joj nisu dorasli. Za većinu mladih čitalaca Modre laste Bednjančevi stripovi su ono što prvo i obvezno pročitaju u svom listu. Za mnoge je to i prvi susret sa drukčijim stripom od naivnih dječjih stripova i priglupih kaubojaca. Vjerujem da se većina njih osjeća i pomalo nadmoćno čitajući ih. Naime , iskustvo da su prave avanture u nekim drugim stripovima, kao i narasla svijest o tome da je realnost života različita (često i dramatičnija) od svijeta iz stripova, sastavni je dio procesa odrastanja Nježni robijaš Nježni robijaš se kao lik prvi put pojavljuje u Modroj lasti, gdje glumi sitnog negativca. Svoj serijal dobiva 1975. godine u satiričkom listu Kerempuh. Nježni je sitni lopov (ili to pokušava biti) koji svoje avanture počinje i završava u zatvotu. Njemu se iz tog zatvora zapravo i ne ide i rado se u njega vraća. Ivica Bednjanec u ovom serijalu za odrasle razotkriva naličje kulturnog ponašanja koje često samo fasada, dotiče tada (a i sada) aktualne probleme ekologije, šverca, mita i korupcije, socijalnih razlika, raznih makinacija… Ukratko, poruka ovog stripa bila bi da su pravi lopovi na slobodi, a ponekad i na položajima. Nježni sport Nježni sport (objavljen u SN reviji od 1976. do 1983. i objavljen u posebnoj knjizi) zadržava neke bitne karakteristike izvornika s tim da se težište prebacuje na sportski teren – makinacije, lažiranje utakmica, uspjesi, promašaji, crni fondovi, idolatrija i drugi fenomeni sportske kulture i ne kulture – glavna su meta Bednjančevog satiričkog zupca. Na kraju svake table-epizode nježni biva šutnut nogom u stražnjicu i tako izbačen iz stripa i iz sportske ekipe. Zbog svog ne konformističkog karaktera “crne ovce”, koji često ne igra kako drugi sviraju (svojom naivnošću ili poštenjem razotkriva licemjerje profesionalnog sporta), njemu pripada i odgovarajuća sudbina – neuklapanje, izbacivanje, izgon. Kiko, Iverka, Durica, Barun Trenk … Kiko, Iverka, Durica… serijali su kratkih geg stripova (od jedne pasice do table) u kojima su glavni junaci djeca, ali u kojima se često govori o problemima odraslih. Možda je najzanimljivije najnovije Bednjančevo ostvarenje Durica. U ovom stripu, namijenjenom najmlađem uzrastu, autor zrelo i s mnogo šarma progovara o naivnom svijetu dječjih interesa, nadanja i maštanja, imitiranju odraslih, ograničujućem nedostatku znanja, tipičnom dječjem egoizmu, o problemima koji to nisu i igrama koje to uskoro neće biti. Crtež je maksimalno pojednostavljen i reduciran, a nedostatak klasične stripovske montaže ( statična objektivna kamera) čini ovaj strip lako čitljivim i bliskim mediju filmske animacije. Osim većih ciklusa i serijala, Ivica Bednjanec je realizirao i neke druge stripove. Nacrtao je nekoliko priča o istaknutim sportskim ekipama i pojedincima, okušao se u vesternu (liječnik na zapadu), a za Amo reviju crtao je strip Amica. Kao najbolje ostvarenje koje zasluženo može ponjeti epitet remek-djela, nameću se dvije epizode stripa Barun Trenk, objavljene u ZOV-u 1974. godine. Epizode, svaka od deset tabli, nose nazive Kočija i Romeo i Julija i svojevrsni su uvod u serijal o poznatom slavonskom panduru Franji Trenku. Prava je šteta što taj odlično zamišljen i izvanredno nacrtan strip nije nastavljen i do kraja realiziran. Napomenimo da se Ivica Bednjanec niz godina uspješno bavio i ilustracijom i grafičkim dizajnom.

	Copyright © 2001-2010 Hrvatsko društvo karikaturista Design by MediaVektor