| | |
 |
   |
 |
|
|
PETAR PISMESTROVIĆ KARIKATUROM PO SVIJETU U petak 26. studenog u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima otvorena je izložba karikatura Petra Pismestrovića, u sklopu Media In Time novinarskog festivala. Petar Pismestrović se vratio u Vinkovce – zasad samo karikaturom. U okviru novinarskog festivala Media In Time, u vinkovačkoj Kazališnoj galeriji izloženo je pedeset karikatura kojima se Pismestrović proslavio u cijelom svijetu. To je druga Pismestrovićeva izložba u Vinkovcima, otkako je u tom gradu izlagao osamdesetih godina. Pismestrović je jedan od utemeljitelja Hrvatskog društva karikaturista i član ULUPUH-a. U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri objavio je deset knjiga karikatura i održao 25 samostalnih izložbi. Od devedesetih godina živi i radi u Austriji, u Klagenfurtu, a redovito objavljuje u austrijskim Kleine Zaitung i u zagrebačkoj Kvizorami. 
Nakon Fra Ma Fu festivala u Daruvaru, izložba Vaših karikatura našla se i u Vinkovcima, na novinarskom festivalu Media In Time, Oba festivala pokazala su koliko karikatura nedostaje u hrvatskom medijskom prostoru. Kakvo je mjesto karikature u zapadnoeuropskim medijima? Koliko ste kao karikaturist cijenjeni u Europi? Da, karikatura živi, ali u medijima premalo. U Hrvatskoj se pojavljuje u Večernjaku i u 24 sata, čini mi se i u Slobodnoj Dalmaciji. Nekada je samo Večernjak imao dvije stranice svaki vikend, uz redovitu karikaturu preko cijelog tjedna, kao i Vjesnik. Osim toga, veliki karikaturisti Ico Voljevica i Oto Reisinger bili su zvijezde. Uz njih, karikaturom se bavilo stotinjak karikaturista, amaterski ili profesionalno. Imao sam sreću da sam u to vrijeme djelovao i od svoga posla mogao živjeti. Kažem posla, jer sam radio profesionalno, inače je karikatura priznata grana umjetnosti. 
U tadašnjoj Jugoslaviji paralelno sam radio za pet-šest listova iz Zagreba i Beograda, negdje redovito, negdje povremeno. Ali radio sam, dobivao honorare i od njih solidno živio. U Austriji također imam status samostalnog umjetnika, ali vezan sam uz redakciju jednog lista, Kleine Zeitung, s kojim imam ekskluzivni ugovor. Ovih se dana navršava trideset godina otkako surađujem s njima. Stalni posao nisam htio, jer smatram da karikaturist mora biti slobodan da bi imao vlastite stavove. Ako ste u redakciji, uvijek će vam netko doći sa svojom sugestijom. Ovako, kad dobiju gotov rad ili su zadovoljni ili nisu. Ako nisu, moram poslati novu karikaturu, ali to je rijedak slučaj. I mi karikaturisti znamo pretjerati, pa otići izvan onoga što redakcija zastupa. Nije to cenzura, nego korektura. U Austriji mi je dugi niz godina rada u jednoj redakciji dao priliku da se potpuno razvijem i postanem tražen i cijenjen. Nezgodno je govoriti o sebi, ali u mojim godinama si to mogu dopustiti, iako znam da se ne mora svima sviđati to što radim. Eto, i Novak Đoković ili Leo Messi su najbolji u svojim sportovima, pa ima puno onih kojima se ne sviđaju. Realan sam i znam svoje mjesto. Nikada nigdje nisam nudio svoje radove, jer to nije bilo potrebno. Oni koji su me htjeli, javljali su mi se i tako je tekla i teče suradnja s puno svjetskih listova. 
U Europi karikatura ima svoje mjesto, ali je najzastupljenija u najbogatijim zemljama. Znam da je svugdje kriza… novine imaju sve manje naklade, sada je i epidemija, krizu osjeća i list za koji radim. Oni koji se ne slažu s pisanjem lista otkazuju pretplatu…Ne znam kako će ovo završiti, jedina nada je da korona sama od sebe stane…Ali ostavimo to, iako me zaokuplja kao karikaturistu i kao čovjeka. Ono što mene najviše uznemirava jest jaz koji je razdvojio sve zemlje svijeta i stvorio neprijatelje i unutar obitelji, a niti jedan političar to ne pokušava smiriti… Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar (izvadak iz razgovora) Cijeli razgovor: https://svijet.com.hr/petar-pismestrovic-karikaturom-po-svijetu/ |
 Copyright © 2001-2021 Hrvatsko društvo karikaturista |