Predsjednik Hrvatskog društva karikaturista Davor Trgovćević samo nekoliko dana nakon povratka iz Osla, gdje je otvorio izložbu HRVATSKA KARIKATURA krenuo je u Saint Just le Martel na festival karikature koji svakako treba posjetiti i doživjeti. Kroz njegov putopis i mi možemo doživjeti djelić atmosfere u tom malom gradiću, metropoli karikature. SAINT JUST LE MARTEL Festival u Saint Just le Martelu je vjerojatno najbrojniji skup karikaturista i ljubitelja karikature koji se odigrava u Europi i svijetu i događaj koji bi svaki karikaturist trebao vidjeti i doživjeti. To su potvrdili brojni prisutni karikaturisti od kojih neki imaju daleko više mogućnosti prisustvovati ovakvim festivalima od članova HDK. Zahvaljujući nizu sretnih okolnosti te spajanju ugodnog sa korisnim (ili u ovom slučaju ugodnog sa ugodnim) uspio sam prije planirani put u Pariz vremenski uskladiti sa vremenom održavanja festivala te kao na žalost jedini Hrvat provesti jedan cijeli vikend u St Justu. Obzirom da je prije puno, puno godina tamo bila cijela omanja ekspedicija (Seno Serdarević, Mladen Bašić-Bibi, Ivan Pahernik i Dubravko Priselac-Pris) ovo nije povijesni prvi dolazak nekog člana HDK, ali se svakako nadam da nije ni posljednji. Ukoliko imate bilo kakve dvojbe ima li bavljenje karikaturom uopće smisla (a situacija u hrvatskim tiskovinama i drugim medijima gdje bi se karikatura trebala pojavljivati svakako daje povoda takvim dvojbama) ovo mjesto na kojem se karikaturisti osjećaju kao što su se vjerojatno osjećali grčki polubogovi, sportaši na starim Olimpijskim igrama će vam vratiti volju. Teško je uopće nekim suvislim redom nabrajati sve što je potrebno reći, pa će ostatak teksta biti skup činjenica i dojmova bez namjere da rangira važnost svakog pojedinog detalja i na žalost ili na sreću, bez mogućnosti da to bude kratak tekst. Iako se radi o 30. jubilarnom festivalu i otvorenju dvije prekrasne velike multifunkcionalne zgrade napravljene prije svega za potrebe ovog festivala (ali služe i kao sportske dvorane te kao dvorane za svakojaka druga kulturna događanja i predstave), svi kojima ovo nije prvi boravak na festivalu kažu da je i do sada sve bilo organizirano na vrlo visokom nivou. Festival traje tjedan dana sa uključena obadva vikenda, no glavna događanja su upravo tijekom ta dva vikenda. Tako je organiziran i dolazak svih 250 karikaturista (!!) koji su prijavljeni za jedan od dva vikenda, dok tek nekolicina boravi cijeli tjedan. Od petka u 12,00 kada je okupljanje na jednom od pariških željezničkih kolodvora sa kojeg se besplatnim vlakom (poseban vagon u sklopu kompozicije) putuje najprije u Limoges a potom autobusima još 10-ak kilometara do Saint Justa., pa sve do nedjelje do 21,00 kada vas na isti način vrate u Pariz, nemate o čemu razmišljati niti brinuti jer o svemu brinu vaši izvrsno organizirani i ljubazni domaćini. Ne samo organizatori festivala već i vaša „udomiteljska“ obitelj koja vam posvećuje sve svoje vrijeme do granica neugodnosti koju međutim nikada ne prelaze jer vam ostavljaju sasvim dovoljno vremena da se bavite onime radi čega ste i došli tj sudjelovanjem u svim predviđenim i pomno isplaniranim događanjima na festivalu. To podrazumijeva ne samo ceremoniju otvaranja, dodjeljivanja nagrada te zajedničke vrlo obilne i kvalitetne ručkove i večere sa obiljem izvrsnog vina (ali bez ijednog pijanog uzvanika na kraju) već i sudjelovanje u cjelodnevnim radionicama na kojima u svakom trenutku 40 do pedeset karikaturista crta karikature. Uglavnom se radi o crtačima brzih portretnih karikatura pa je to za naše uzdanice (Lexa, Geru, Ivana, Krešu, Maca…..) pravi dodatni izazov da svakako razmisle o svom odlasku u Saint Just. Oni koji neće crtati mogu provoditi vrijeme u druženju sa kolegama iz cijelog svijeta. Uz čitav niz vrlo interesantnih ljudi i autora, spomenuti ću samo neke koje sam upoznao i razgovarao sa njima, uvjeren sam i na dobrobit Hrvatskog društva karikaturista obzirom da smo dogovarali i potencijalnu suradnju ili zajedničke akcije ili bar samo izmjene informacija. Prva od njih bi svakako trebala biti i sudjelovanje naših članova na ovom festivalu jer smo bili zastupljeni sa samo četiri autora (Ilić, Haramija, Lacković i Trgovčević). Organizator belgijskog festivala Eurokartonele, Rudy Gheysens pozvao nas je da u većem broju sudjelujemo na njihovom festivalu a isto tako izrazio spremnost za gostovanje u Hrvatskoj kao član žirija . Kad već spominjem organizatore festivala (koji nisu nužno i karikaturisti) svakako su među najinteresantnijim gostima bili brat i sestra iz Kameruna koji su prešli čak 6.000 km kako bi došli u Saint Just, a do koje mjere su upoznati sa Europom u najširem smislu svjedoči i činjenica da ne samo da znaju za političke odnose Hrvatske i Srbije već i imena predsjednika Josipovića i Tadića (za razliku od jednog ruskog karikaturista koji me je bijelo gledao na spomen Hrvatske i koji misli da Jugoslavija još postoji). Možda i radi takvih trebamo više sudjelovati na ovom i svim drugim festivalima. Skromnom Mikhailu Zlatkovskom je godila informacija da je jako cijenjen među hrvatskim karikaturistima. Kanađanin Bado, predsjednik udruge kanadskih novinskih karikaturista (kod njih postoji nekoliko udruga, ovisno o vrsti i smjeru karikature kojom se bave) također spada među dobre poznavatelje karikaturističke scene pa tako i hrvatskih autora od kojih izuzetno cijeni našeg Ota Reisingera kojem je i poslao svoju knjigu sa posvetom. Bilo mi je također zadovoljstvo družiti se i sa kako kažu, trenutno najpoznatijim francuskom karikaturistom Cabuom, Englezom Tayom a ponajviše sa izuzetno svestranim Nijemcem urugvajskog porijekla Oskarom. Za one koji već sada razmišljaju da sljedeće godine budu dio cijelog tog „šušura“ evo i malog izračuna minimalnih troškova sa kojima treba računati. - povratna karta avionom iz Zagreba do Pariza niskobudžetnim Easy Jetom … cca 70 EUR-a ( dodatni kofer ukoliko vam ručna prtljaga nije dovoljna cca 30 EUR-a); kolege iz ostalih gradova trebaju dodati i trošak do Zagreba a dobro je provjeriti ima li kakvih letova iz Splita obzirom da se to mijenja iz godine u godinu. Razmišljanje o vlaku ili automobilu zaboravite, jer je puno skuplje - minimalno dva noćenja u Parizu, obzirom da je nemoguće uskladiti letove sa vlakom…. Od 50 EUR-a za noć pa na više - karte za podzemnu i dva tri sendviča i kave koja ne možete izbjeći dok vas ne „preuzmu“ na svoj trošak organizatori ……30-ak EUR-a Dakle 200-250 EUR-a je minimalni trošak ako ne želite provesti koji dan više u Parizu kada je već prilika ili donijeti kakav poklon iz Francuske. Bez namjere da zvuči bahato jer i 250 Kn može biti ponekad puno, ovaj trošak je doista zanemariv u odnosu na ono što dobivate i vrijedi štedjeti za to. Ako se uopće može govoriti o bilo kakvim manama ili negativnim aspektima, možda tek napomena da nepoznavanje francuskog jezika (engleski je sasvim dovoljan za sve osnovne potrebe) donekle umanjuje potpun doživljaj. Naime sveprisutni dugogodišnji gradonačelnik (ili nešto kao župan cijelog okruga) Gerard koji to uspješno radi već čitav niz godina, a koji je i dobri duh cijelog festivala svako malo održi manji govor preko razglasa ili na pozornici, daje razno razne obavijesti koje vam onda drugi moraju pojasniti, a i dosta francuskih kolega sa kojima bi vrijedilo porazgovarati ne govore engleski. Kako doista ne bih pretjerao sa količinom teksta (a samo o zajedničkim ručkovima i večerama bi se mogla napisati pokoja stranica) nadam se da će priložene fotke upotpuniti dojam te vas još jednom pozivam da razmislite o tome da sve to i sami doživite na licu mjesta ali i da svakako na tom festivalu svi zajedno sudjelujemo sa što većim brojem autora i njihovih radova.

	Copyright © 2001-2010 Hrvatsko društvo karikaturista Design by MediaVektor